Psalms 77

1Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on će me uslišiti.

2U dan tuge svoje tražih Gospoda; noću je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neće da se utješi. 3Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

4Držim oči svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. 5Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

6Opominjem se pjesama svojih noću; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: 7“Zar će se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neće više ljubiti?

8Zar je zasvagda prestala milost njegova, i riječ se prekinula od koljena na koljeno? 9Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?”

10I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

11Pamtim djela Gospodnja; pamtim pređašnje čudo tvoje. 12Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

13Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? 14Ti si Bog, koji si činio čudesa, pokazivao silu svoju među narodima; 15Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

16Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 17Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje lećahu.

18Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. 19Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.

20